Hvala za 2011.!!!

Odbrojavaju se zadnji dani 2011. godine i vrijeme je za rekapitulaciju! Prilično zanimljiva godina za nas, zapravo najuspješnija dosad. Nakon dvije godine posvećenog rada na novom materijalu izbacili smo sredinom godine 16 pjesama kroz EP Draw the line never a square i album Ruiz Radio Revolution. Našli  smo izdavača, Geenger Records  koji je nadmašio našeg prošlog izdavača i potvrdio uzlaznu putanju benda. Prema našim osobnim, ali i ocjenama novinara, kritičara, urednika i štovatelja naše muzike ovogodišnji materijal je zreliji, zaokruženiji i profiliraniji od naših ranijih uradaka-što će reći bolji. Dobra godina:)

 I već kad smo mislili da  naš dvogodišnji trud neće naročito odjeknuti(zbog opće poznatih okolnosti u državi) ipak je album prepoznat i uz odlične recenzije probio se u većinu relavantnih top lista albuma za ovo godinu objavljenih u Hrvatskoj. Bend koji pjeva na engleskom, na maleckoj etiketi----ponosni smoJ Zavrtili smo se na brojnim radio postajama: Radio Student, Radio 101, Radio Šibenik, album tjedna na Radio Vinkovcima, Radio Trsat i možda još ponegdje. Nastupili smo u  emisiji Garaža na HRT-u, bili u dnevniku kao prvi bend prvog TerraneaJ  Imali smo ogromnu potporu prijatelja iz Virtualnog Ateliera koji su nam složili web stranicu posebno za album te besplatnu Iphone aplikaciju čime smo prvi bend u Hrvatskoj koji je to napravio. Svaka čast dečki i ogromno hvala!! Također smo iznimno zahvalni svima koji su kupnjom naših cd-a i majici pomogli mladim majkama koje su odlučile roditi svoju djecu unatoč teškim materijalnim i duhovnim prilikama. Prikupili smo 1000 kuna na taj način i poslali, eto baš ovih dana, prigodno uz Božić. Cijela ideja tog pothvata je da pokažemo i sebi i drugima da možeš mijenjati svijet i činiti ga boljim iako nisi veliki i bogati bend. I nećemo tu stati. I dalje ćemo kunu po kunu prikupljati od prodaje naših proizvoda kako bi došli što prije u prigodu pomoći opet. Sve ruizofile pozivamo da nastave biti velikodušni, a koji još niste da se pridružiteJ

Imali smo sjajnih koncerata ove godine, a nažalost nekoliko njih morali smo i otkazati. Suočili smo se(ili bolje reći suočavamo se)  i s nekoliko velikih izazova- Marko je otišao u Rovinj, Janko je počeo raditi od jutra do mraka, a ja nestrpljivo iščekujem  očinstvo koje mi slijedi kroz mjesec dana. I taman kada se činilo da će Ruiz smanjit gas po svemu sudeći 2012. bit će puna akcije. Naime, prije nekoliko tjedana započeli smo suradnju sa sposobnim zaljubljenikom u rokenrol koji ima snažnu želju pomoći Ruizu da dopre do šire publike jer misli da mi to zaslužujemo hehehe. Malo je reći da smo oduševljeni i da smo zapravo takvog čovjeka na našoj strani željeli godinama ranije. Uvjereni kako ipak sve dolazi u pravo vrijeme već u prvim danima krećemo oštro u zimu: snimamo spot za Let's make a sound i ulazimo u studio snimiti novu verziju jedne stare pjesme za slijedeći singl. Hvala svima koji ste bili dio naše 2011. godine!! Uf, ima još puno toga za reći, ali treba negdje staviti točku. Ja je stavljam na čestitku: 

Ruiz vama i vašim voljenima želi blagoslovljen Božić i  uspješnu 2012. godinu uz želju da se što više družimo kroz koncertne i kućne zvučnike!

Pusa od Ruiza!

T.

Imali smo krizu, kraj (kao da) je bio blizu!

Tako sam barem ja to doživio, a budući da pišem blog onda će da budu i moji doživljaji. Probu nismo imali puna dva mjeseca, nismo se ni viđali jer živimo praktički u tri različita grada. Planove i ambiciju smo prepustili svemoćnom internetu i vatra uskoro postade žar, a žar tinjajući pepeo. Nije slutilo na dobro, gubitak motivacije s jedne strane i presing da moramo uvijek nešto raditi oko benda s druge. Nije, slutilo, na dobro!
I onda se nađemo, nakon dva mjeseca, napravimo probu i u sekundi(zapravo u sat vremena) shvatiš koliko nam je bend u krvi. Odsvirali smo kao da pauze nije ni bilo. Popili smo pivu, dvije, bacili karte na stol i skužili da ne igramo jedni protiv drugih nego jedni za druge. Hehehe mi smo ipak dečki, trebalo je koje pivce ohrabrenja da istresemo van sumnje i muke.
I ne samo da je proba pokazala koliko imamo zaliha, već u trenucima kolebanja dođe i pomoć odozgor. Kako smo gubili motivaciju i komunikaciju u jesenskim mjesecima tako se intenzivirala komunikacija i motivacija organizatora koncerata da nas zovu. Brat bratu dobili smo 7-8 poziva za svirke u mjesec dana što je u našem slučaju ravno čudu. Bilo je tu generičkih tipa „otvorili smo klub pa želimo napraviti program, pa bi eto vas pozvali….“ Do nevjerojatnih:“bok ja sam Hans iz Karlsruhea, naletio na netu na vas, odlični ste i želim vas raditi u svom gradu u jednom klubu. Surađujem s promotorima u Švicarskoj i ostalim njemačkim gradovima tako da nema frke……“. I nevjerojatno, baš sad dok ovo pišem, prekida me poziv jednog uvaženog veterana novinarske rock scene koji želi naći se s nama i izložiti zanimljiv prijedlog(o tome valjda uskoro). Dakako da smo neke svirke morali odbiti jer nam je teško bilo dogovoriti termine koji svima pašu, ali neki koncerti se kotrljaju.
U Boogaloo smo tako svirali s Cojonesima kao gosti hrvatskoj metal senzaciji Fatherima. Šteta da nije došlo više ljudi, ali fino smo se podružili.

Cojonesi i mi idemo daleko u prošlost, Neno nam gostuje kao gitarist, Bojan kao pjevač, a režem ruku ako ne bi Miro ili Buco mogli uskočit i otprašit koju stvar s nama na stageu. Naše bratstvo proširuje se i na  She loves Pablo, s kojima ćemo svirati u Ilirskoj Bistrici ovaj petak. Ima nešto u brojevima, datumima kad su ti bendovi u pitanju. Ruiz je osnovan 5.5.2005., s Cojonesima smo svirali prvi put 6.6.2006., a sa She loves Pablo sviramo 11.11.2011. Jedini datum ovakvog ritma u ovoj dekadi pojavit će se još samo 12.12.2012., možda ćemo tada odsvirati zajednički koncert tko zna:)

 Nakon Ilirske Bistrice odsvirat ćemo još i 18.11. Seregno u Italiji, naše već domaće mjesto, i dan poslije, 15. obljetnicu Radio studenta. Nakon toga imat ćemo akustični nastup, a onda tko zna, nebo je na potezu!A neka obećavajuća dinamika je gore, što se Ruiza tiče:) Drš'te fige!

T.

U čemu je zapravo caka između hrvatskog i američkog pristupa rock bendu?

Nismo neko vrijeme pisali blog. Nije bilo naročitog povoda zapravo. Intenziviranjem privatnog života i gubljenjem prostorije za probe prebacili smo svoje aktivnosti na mail. U iščekivanju koncerata u 11. mjesecu, razmjenjujemo demo snimke i polako stvaramo temelj za neke nove pjesme. To nam je sad jedino dostupno i to je manje-više to što se događa. 

Ali ipak je nešto obilježilo ovo razdoblje nakon ljeta. Izašle su opet nekakve recenzije izuzetno pozitivne, čak i u Slobodnoj Dalmaciji što je prvi puta da neke veće novine razglabaju o našoj muzici, štoviše iznimno je hvale. Istovremeno nekako poslao sam novi EP i novi album jednoj, sad već, iskusnoj blogerici iz SAD-a na recenziju. Napravila je recenziju Erupta prije godinu dana pa zašto ne bi i novog materijala, mislim si. 

 I tako malo pomalo dobili smo pitanja za intervju temeljem njenog preslušavanja i proučavanja na netu o nama. I malo je reći da smo ostali zabezeknuti pristupom. Pitanja su pogađala bit stvari, zračila su zdravim i iskrenim interesom za sve aspekte albuma i EP-a. Muzika, tekstovi, poruke, uspoređivanja novih i starih pjesama idejno i muzički…..Uostalom dat ću vam link pa pročitajte sami.

S druge strane punih šest godina sviramo po Hrvatskoj, izašlo je na desetke osvrta naših nastupa, isto toliko recenzija, bili smo na telki od Briljantina, Garaže do Vip music cluba.  I nikad, ali baš nikad, nitko nije pokazao ovakav interes. Naravno mi ovdje na blogu deremo svoju kožu i pokazujemo, ali tako je sa ogromnom većinom bendova kod nas.  Taj maleni sićušni blog jedne Amerikanke pokazuje superiornu zrelost nad cijelom novinarskom scenom kod nas koja se bavi muzikom. I to ne zato što je njoj Ruiz najbolji bend na svijetu, nego zato jer se to tako jednostavno radi.

Od 15 recenzija novog materijala njih 14 nije ni dotaklo ideju albuma iako su dobili od izdavača sadržajan press-kit sa svim informacijama, iako smo napravili poseban sajt s tom pričom i realno smo jedini bend u Hrvatskoj koji ima takvu briju.

Nitko nije ni zagrebao u tekstove osim kad je trebalo kritizirati izgovor. To je isto zanimljivo da Amerikanka nije uhom mrdnula na akcent jer joj se to podrazumijeva. Pa zaboga iz Hrvatske smo, naravno da ćemo imati akcent isto kao što ga imaju Guano Apesi ili Mando Diao ili Chris Cornell kad pjeva na francuskom ili Mike Patton kad pjeva na talijanskom. Eto to je fokus hrvatske kritike. I kul, neka bude, neka bude i uspoređivanja s drugim bendovima, ali neka bude i potrage za onim autentičnim što svaki bend, kakav god bio ima. Jer jedino tako se može čitateljstvo motivirati da nešto malo ozbiljnije poslušaju, a to je valjda cilj pisanja o glazbi. Ne znam kako vama, al meni su hrvatske recenzije albuma fakat dosadne, i najčešće više moram čitati o autoru recenzije nego autoru muzike.

Uglavnom bio je gušt odgovarati na pitanja nekome tko je ozbiljno doživio ono što radimo, jer mi to stvarno radimo ozbiljno:) Bacite oko!

http://resonancevibes.wordpress.com/2011/10/13/ruiz-interview-philosophical-hard-rock/

T.

I prošlo ljeto-eto!

Ruiz je ljeto završio ranije nego to Sunčev sustav predviđa. U prethodnom postu najavljene su mnoge stvari, a neke su se i dogodile pa krenimo redom. Nabrijani na dobru svirku stižemo u južnu Hrvatsku na Baćinska jezera. Sve je kako treba, ljudi, hrana, cuga, oprema, priroda, ali meteorologija nije bila na strani festivala. Organizatori su strpljivo čekali da kiša počne što su i dočekali oko 22 i 30. Doduše do onda su dva benda komotno mogla odsvirati po satnici(uključujući nas), ali neke su stvari enigmatične  i nepovratne same po sebi pa neću analizirati . Dakle ćorak svirka! Nakon toga Knin. Prateći skrivene znakove po žbunju dolazimo na makadam bez kraja, u mrklom mraku i apsolutnoj tišini pitamo se da li je to pravi put. Kadli iz mraka izranja velika osvijetljena stijena, mračni parking i totalno kul festivalski prostor. Sviramo, ljudi reagiraju dobro, publike ima i još za klopu dobijemo jetrica na saft. Šta ćeš više?

Slijedeći na redu je Terraneo-medijski nabrijan  festival od kojeg se očekuju velike stvari. I mi baš prvi, po zvizdanu, odrađujemo tonsku i vrijeme je da se svira. Nigdje nikog, praznina ,ali od nekud se pomalo skupilo stotinjak duša loveći hladovinu uz zidove. Tehnički uvjeti super i bilo nam je zapravo baš kul. Bend nakon nas, hvaljeni Repetitori već je imao bitno veću publiku jer su naime ljude počeli tek tada puštat na festival. Onda nam je nekako žao bilo da se i nama nije tako potrefilo jer smo bend slične sklonosti bučenju, a publika je u toj fazi još strpljiva i dobronamjerna(fenomen kao i kod jela-sve ti je super kad počneš jest jer si gladan, a pri trećem tanjuru počinješ palamudit) hehehe. Cijeli festival je genijalno organiziran i dobili smo najbolji tretman u Hrvatskoj otkad sviramo. Terraneo obavezno posjetiti!!! Uglavnom prva nas je pozicija u rasporedu dovela do neviđene medijske pozornosti jer su sve reportaže po dnevnicima i emisijama započinjale „Nakon nastupa zagrebačke grupe Ruiz zakotrljao se prvi Terraneo…….“ Zabavno!

A onda je trebala započeti ta seoska idila  prema kojoj bi Brokeback mountain bio kamilica. Gemišti i cjelodnevno sviranje, stvaranje i snimanje. Naravno da je bilo predobro da bi se ostvarilo. Kad želiš učiniti nešto nesvakidašnje razlozi koji to unište uvijek su tako glupo svakodnevni. Jedan šamar realnosti koji ti da do znanja da su obične stvari važne, a one druge luksuz za koji nema vremena.

No, kamen se kotrlja dalje jer znali smo da su još Poljska i Njemačka pred nama.

Krećemo! Nakon cjelodnevnog druckanja u autu, komentirajući posljednje dvije loše, odnosno nedobronamjerne recenzije albuma(nisu toliko loše, koliko bi mi htjeli da su bolje) stižemo do Raciborza. Idiličnog gradića u južnoj Poljskoj, izgledom poput Samobora, ali ljudstvom brojnijeg. Sjajan domaćin Michal u 5 minuta čini raspoloženje kao da smo stvarno otišli u posjet frendovima u Samobor. Dolazimo u klub-birc i imamo šta vidjeti. Fini broj ljudi čeka koncert, ne možemo vjerovati. Eto kad se promocija dobro odradi. Upad je bio besplatan, ali bilo je sedam navečer(popodne) i bilo je ljudi.  S guštom smo svirali, zabavili sebe i publiku. I onda je krenulo guštanje u okusima Raciborzske pive. Počelo u klubu, nastavilo se u stanu uz razgovore o whiskey-u(i Whisky-u) i preslušavanje vinila antologijskih poljskih underground bendova iz osamdesetih naovamo. Odličan provod u Poljskoj koji nismo ni najmanje očekivali!!!

Drugi dan krećemo za Krogis, istočna Njemačka, seoski kraj otprilike omeđen Dresdenom , Chemnitzom i Leipzigom i praktički stižemo na tonsku probu. Skroman, ali super organiziran festival prvo je izdanje. U kompleksu zgrada tri su bila stage-a, a mi smo svirali na glavnom vanjskom. Svirke se nisu preklapale tako da su svi imali publike. Kad se zbroje organizatori, volonteri i posjetitelji bilo je 300-400 ljudi sve skupa. Bendovi su bili na razini, svih žanrova, a posebno nas je razvalio talijanski bend Aim koji nažalost na snimkama zvuče potpuno drugačije. Uživo su u onih 3 posto bendova koji ti bace smiješak na lice.

U autu na putu natrag slušajući genijalan poljski bend Luxtorpeda i kovali planove za dalje, došli u Zagreb i svatko na svoju stranu, u svoje brige i obaveze. Koliko smo dobri kovači pokazat će vrijeme, no oštrica benda zasad je još uvijek oštra

I došlo ljeto-eto!

The Beach Boys!!

Dvije trećine benda već je odradilo prvo bućkanje u moru, preplanuli i zgodni, spremni su za ljetne svirke.  Izazova je na kubik. Tri su lokacije, tri su cure, tri su auta a i tri su žonglera koja to sve vrte i prevrću hehehe. U nedjelju 24.7. sviramo na festivalu 7 jezera kod Ploča. Festival kojeg na ramenima nosi entuzijazam Cvrleta (aka Ivica Marinović)  i suboraca mu, koji su jedan od najljepših komadića Hrvatske-Baćinska jezera odlučili pretvoriti u poprište višednevnog događanja aktualnih i mladih bendova iz regije. Kapa dolje Cvrle!
Tjedan dana kasnije u petak 29.7. sviramo u, po više stvari kultnom gradu, Kninu. Još jednom kapa dolje, ovaj put Jugu koji bez kompromisa izlaže mladež i starež toga kraja svim oblicima rokenrola već godinama. Svirat ćemo uz kultne i drage bendove Heretike, Pase i Đubrivo. Deset dana pauze i onda 9.8. Terraneo. Prvi rif cijelog festivala pripada nama jerbo mi smo prvi prvog dana i ima nečeg kul u svemu tome. I treći put kapa dolje i to Mati koji bi valjda i na Šćedru (i to bilo kojem) uspio napraviti uspješan festival underground glazbe.
 

Tjedan dana pauze i onda projekt Selo. Idemo na selo, u miru, sami, uz vino i mineralnu radit novu muziku po cijele dane. Još uvijek sam malo sumnjičav prema tome jer zvuči predobro da bi prošlo bez problema. Al nećemo čarat, ide se na Selo:)
I sa Sela idemo u petak 19. u Raciborcz, gradić na jugu Poljske koji ima svoju pivovaru s genijalnim pivom. Sviramo, konačimo i drugi dan smo u Krogisu gdje sviramo na Escape the rat cage festivalu. I to je to-Petarda…..pet koncerata u 25 dana i onda posao, život, izmjena radnih i neradnih dana do nekog slijedećeg plana. A planova ima:)

T.

Living la vida Rocka!!!

Valovi! Jedan trenutak juriš na vrhu vala i sto posto si u svemu, a onda val padne i povuče te natrag. Tako je nama bilo s ovom promocijom albuma za koju smo znali da će nas ispuhati. Manje se muvamo po zajedničkom mailu, manje smo aktivni, usporili smo, ali zapravo to je samo naš subjektivni doživljaj...Šta možemo, fakat smo se našljakali i sad bi samo gledali kako se stvari same od sebe događaju. Hoće šipak! Radimo dalje, šta ćemo:)

Dobili smo svojih prvih 10/10 za album i to od čovjeka koji prati muziku desecima godina na što smo skroz ponosni. Uspjelo nam je pobijediti na natjecanju novih bendova „Ima nas još“ u Tvornici te smo tako dobili 50 sati studija besplatno i obećanje da ćemo nastupati (bar jednom) kao predgrupa nekom poznatom i kul bendu u Tvornici. Samo da se svira, svira i svira. Tom idejom nošeni odsvirali smo u Medici ove nedjelje prije američke hype benda The Entrance Band. To je bend čiji su članovi po godinama tu s nama, s nešto dužim stažem i koji živi ono što bi i Ruiz htio. Suradnje s dobrim bendovima, predgrupiranja, veliki američki festivali, turneje po Europi i svijetu. Dobro, njima puno olakšava sama činjenica da su iz USA. Iz prve ruke smo vidjeli u čemu je trik i trik je da trika zapravo nema. Dan prije svirali su u seocetu pored Maribora za 15 lokalnih rokera koji su se došli napiti u birtiju jer je bio free koncert. Onda dođu u nedjelju u Zg i prodaju stotinjak karata po 60/80 kuna. Basistica je skroz etablirana i veselili smo se nekako družiti s njom jer je frendica sa muzikantima koji nama imponiraju, ali slabe vajde je bio od toga. Čudnjikavi ljudi, valjda zvijezde u usponu hehehehe. Kako god, bio je to zadnji koncert prije službenog početka ljeta.

A ljeto će zapravo  bit dosta aktivno jer smo uz dogovorene festivale u Pločama, Kninu i njemačkom Krogisu, dobili  poziv s vinkovačkog Cibarta, a upali smo i na The festival-Terraneo. Možda nam ulete još dva festivala, al zasad čekamo. I da zabavi tu ne bude kraj odlučili smo prihvatiti poziv frendice da joj sviramo svadbu!!!  Ne brinite, nismo propali, prodali se i sl. Znate kako to ide, imaš frendicu, ona bi ful neki „drugačiji“ bend, ona ne bi svadbu nego rokenrol tulum, pa ti kažeš da imaš bend i da bi možda mogli iz zeke navježbat malo pjesama, ne snađeš se i - BUM, sviraš svadbu:D Totalno kul i veselje, ali bome zahtjeva angažman. Pa smo se eto i angažirali:). Čovječe, 6 godina nam je trebalo da napravimo svoj repertoar od 30 pjesama, a sada moramo to u jedan vikend riješit. Pa eto, tko hoće Ruiz na svadbi sve se da dogovorit:D


T.

Kupite muziku, kupite majice - volite Ruiz i mlade majke!

Nije nas bilo skoro dva tjedna i odjednom sto stvari. I to doslovno. U Rijeci u klubu Place odsvirali smo svoj 100. koncert. Nije puno, a opet jest puno, ne znam. U svakom slučaju, jako nam je drago da smo uganjali stotku jer slijedeći je cilj…200! Hehe.

No, još važnija stvar je ta da smo konačno, konačno, konačno izdali naš drugi album Ruiz Radio Revolution na način da je dostupan svima koji se služe internetom. Naši Geengerovci su još prošli tjedan na svojoj bandcamp stranici započeli priču, a od danas je i naša posebna radiorevolucionarna stranica u potpunosti spremna za upotrebu!

Podsjećamo vas da kupnjom naše muzike i garderobe (čitaj Ruiz majice) izravno podržavate bend da i dalje može raditi bez zaduživanja kod kamatara. Dosad smo sav zarađeni novac zadržavali za bend i ulagali ponovno u muziku, ali smo ovim albumom odlučili promijeniti pristup. Dio novca želimo darovati mladim majkama u teškim financijskim uvjetima i na taj način podržati njihovu hrabrost i požrtvovnost. Nadamo se do Božića skupiti neki simboličan, ali i pristojan iznos da ih malo razveselimo i pomognemo. Više o tome pročitajte na našoj stranici

I sad najbitnije!!!!
Da bi podržali ovu ideju trebate odvojiti samo malo vremena i stvarno ne prevelik novac - album se može kupiti za cijenu već od 15kn (2 eura) pa na više, tko je u mogućnosti...  A sad dosta priče i napravimo nešto opipljivo dobro!
Podržite ruiz radio revoluciju, pozovite prijatelje! Naš je moto: Ako imate malo, pomozite onima koji imaju još manje!
Kliknite
www.ruizradiorevolution.com i dalje ćete znati sami:)

T.

KSET promocija!

Održali smo The koncert!! Promovirali pjesme i ideju. Imali smo kul radio na stageu koji je šumio kako treba, odličnu predgrupu, fenomenalne goste, pravi pravcati merch štand, tonca koji je napravio fenomenalan zvuk, čovjeka koji je s rasvjetom napravio efekt totalno profi događanja, a i dobro smo svirali. Sve smo stigli napraviti kako smo htjeli. Ali naravno sami to ne bi imali šanse….. zato ogromno hvala ide: Bojanu koji je organizirao večer, geengerovcima koji su marljivo radili s nama da izdanje bude na vrijeme, koji su promovirali po medijima događaj i koji su prodavali merch. Oni su Six, Badanjak, Petar i Karacha(hvala i Zlatku na merchiranju). Hvala toncu Šamecu koji je volontirao al' briljirao, pravi je gušt imat takvog tonca. Hvala ide i Filipu koji je rasturio s rasvjetom i napravio svemirski brod od stagea. Našim gostima Juri s kojim je konačno Ruiz zazvučao rasplesano koliko smo to oduvijek htjeli i Nenadu s kojim smo razvalili stoner po svim pravilima struke:) O Brain Productionu imam samo tri riječi:Odlično!Odlično!Odlično!

Najveće hvala ide ipak svima onima koji su trošili na merch štandu i koji su time pomogli dvije lijepe stvari: pokrivanje dijelom velikog minusa koji je nastao u bendovskom budžetu zbog novih izdanja i time i podržavanje našeg rada, i što su kupovinom Cd-a pomogli žene koje su u zaista teškim situacijama, ali pune optimizma.
 Neka nam gradska događanja  doduše nisu išla na ruku, možda smo se nadali kojem čovjeku više, ali održali smo valjda najduži koncert u životu. Sat i pol!!! Čak smo odsvirali i Lying on the porch, draguljčić s prvog EP-a kojeg smo spremili negdje duboko u kutiju s nakitom po kojoj rijetko čeprkamo. Bilo je super:)

 Kome nije dosta, ili tko je propustio nek' navrati u Tvornicu u nedjelju! Navodno imaju neki novi prostor, kul uređen. Zvuči fora!
Za ljude s Kvarnera ima dobrih vijesti također. Danas sviramo na Barufama, doduše u vrijeme kad i Exploited, ali i to je žganac koji moramo pojest:) a bit će uskoro i još jedan zgodan nastup, al o tome slijedeći tjedan:)
Slušajte  http://www.ruizradiorevolution.com/ i jedan mali klipić iz KSET-a(hvala Antonino!)

Preslušajte album na RuizRadioRevolution.com

Tjedan dana je do zagrebačke promocije albuma 24.5. u KSET-u i Ruiz Radio je spreman za akciju. Cijeli novi album možete preslušati putem, specijalnog radija koji se nalazi na www.ruizradiorevolution.com Muzika, fotke, tekstovi pjesama, nadolazeći koncerti, ideja albuma…..sve je tamo. Klikajte, slušajte, komentirajte, pripremite se za nadolazeće koncerte.
Tjedan dana pjesme će biti dostupne za preslušavanje, a nakon 24.5. moći će se i kupiti po cijeni koju vi odredite. Dio ukupnog prihoda dat ćemo udruzi Betlehem koja ovisi isključivo o donacijama,o tome više na stranici RuizRadioRevolution

T.

Kako smo doživjeli Markov odlazak u Rovinj

Tri kuta jednog trokuta:)

Pozdrav iz Rovinja

Sunčano sa pokojim oblačićem, vlaga 47%, 1011 hektopaskala.

Stvar je u tome da smo se malo rasuli. To jest, ja (Marko) sam se morao vratiti u Rovinj. Neću lagat pa ću odmah priznati da sam otišao jer sam materijalistički gad pohlepan za novcem koji je zaslinio nad učiteljskom plaćom od skoro 4.000,00 kn. Slovima ČETIRI TISUĆE KUNA!!!! Ko ne bi? Priznajem, slab sam na luksuz i ne mogu se odviknuti od 2 obroka dnevno, krov nad glavom, topla voda + grijanje načina života. Slab sam i lijen tako da sam u startu odustao od sungazinga, grljenja stabala i lova po Sljemenu i krenuo linijom manjeg otpora – zaraditi novce „ozbiljnim“ poslom. Ozbiljnim zato jer ću najvjerovatnije za par godina imati ozbiljnih problema sa živcima i čirom na želucu. 

Nažalost, na stranu ironija, čini se da je ipak ideja da se može živjeti samo od muzike malko optimistična za ove naše prilike pa sam se odlučio na malo taktičko povlačenje i prestrojavanje vlastitih redova. Sa Ruizom ostaje sve po starom. Mali test za postojanost benda.

Marko

I bend ima pleksus

I dobili smo udarac, i da, ostali bez daha. Sve se dogodilo u trenu i našli smo se u potpuno novim uvjetima. Ležerno dogovaranje probi, real time uskakanje oko milijun stvari koje se događaju s bendom, pogotovo pred izlazak albuma……promijenilo se. Problem ili izazov? Jbg, veće je od nas pa je izazov, da nije veće, bio bi problem koji bi riješili ili ne riješili.

Kad dobiješ udarac u pleksus na sekundu te obuzme onaj jezivi strah da je to kraj, da je s disanjem gotovo, ali već u drugoj sekundi prodišeš. Tko zna, možda se slično događa i s novorođenčadi kad izrone iz plodne vode. Isti život, ali novi početak. I dok postoji nelagoda razmišljajući o satničarima u Markovim školama znamo da i nastavnici imaju vikende i što je najvažnije duuuge praznike. Ako se pokažemo okretnima, u proljeće možemo napraviti turneju, ljeti svirati maksimalno i raditi na novom materijalu, na jesen ganjati vikende. Zime će bit gadne. Možda ćemo se konačno naučiti tehnici pa internetom slati ideje, snimati, kombinirati. Možda ćemo imati maratonske vikend probe na selu kod Janka i uozbiljiti pristup maksimalno. Možda ćemo čak postati i bolji bend.  Treba naučit funkcionirat s tim „možda“ i raditi na tome da postane „jesmo“.

Ali kako kaže Marko, usporio je, dao žmigavac i prestrojio se u mirniju traku sabrat misli. Dok god ima fore za prestrojavanje je dobro. Žmigavac sim ili tamJ

T.

Zajebane stvari te uvijek pogode u nezgodno vrijeme...

Napokon smo našli izdavača kojem je uistinu stalo, album je pri kraju, EP je vani. Ovo je kruna našeg rada od preko 2 godine. Ma šta dvije?! Od točno 6 godina postojanja benda! Materijal koji smo u potpunosti sami realizirali. Sve izgleda dobro, samo još trebamo stisnuti da odradimo hrpetinu tehničkih stvari koje su zamorne i dosadne. Dogovoriti detalje oko izlaska albuma, poslati u Sloveniju ispravke masteringa, provjeriti CD prije tiska, koordinirati dizajnericu i izdavača, dogovoriti termin za koncertnu promociju, predgrupu,... I onda šok! Marko, naš basist, producent, suborac i drug odlazi u Rovinj! Odlazi 250 km od Zagreba i uzima stalno radno mjesto profesora povijesti.

Prvih par dana nismo htjeli prihvatiti tu činjenicu. Opirali smo se u glavama i predlagali mu razne, čak i sulude varijante. Sviraj gaže, konobari, snimaj bendove još jeftinije, probaj sa striptizom,... Razbor je prevladao, a mi smo prihvatili da ćemo se morati snaći u drugačijim i iz ove perspektive kompliciranijim okolnostima.

Odlučili smo da nećemo odustati i da bend ide dalje. Kako? Još ne znamo, ali odlučni smo da nađemo način. Kao i svaki put do sada, zajebane situacije bit će nam izazov. Iskreno, biti u aktivnom bendu (i imati ozbiljan pristup tome) se sastoji od mnoštva zajebanih situacija...

Janko

Draw the line never a square-Potpuno razotkrivanje!

ENGLISH!!!
Kao što smo i obećali, podižemo i posljednji veo s EP-ja.

Draw the line never a square nije samo audio zapis bez naročitih pretenzija. On ima svoju poruku i cilj. Već smo pisali o muzici i tekstovima, sad je red da se gukne koja i o ideji. Jer cijeli je materijal - i EP i nadolazeći album prožet njome. EP Draw the line never a square je poziv da se povuče crta, postave kriteriji, da se kaže ne relativizmu koji degradira osobnost i dostojanstvo, ali da se pritom od silne želje čovjek ne zatvori u kvadrat, odnosno fanatizam. Album koji slijedi nakon EP-a poziv je na akciju i zato smo ga nazvali RuizRadioRevolution. Pa, evo kako stvari stoje s EP-om. Bavimo se rokenrolom pa ćemo iz te perspektive govoriti.

Bilo nekad, prije rokenrola, da su ljudi bili zakopčani do grla. Nekad su i mislili da znaju što znači „dobar život“ i upirali prstom na one koji su bili drugačiji.

Onda je rokenrol, u svom osloboditeljskom pohodu, sve to doveo u pitanje i počeo raskopčavati gumb po gumb. Postao je ogroman, vodeći dio pop kulture, skinuo je čovjeka u potpunosti, i osim gole kože pokazao krv i sve ostale izlučevine. I umjesto da je započeo graditi neki novi svijet, rasplinuo se u relativizmu i besmislenom hedonizmu. Razbuktao je u ljudima ono najprizemnije i nije ponudio ništa što bi usmjerilo taj životni eros. Oštra ocjena, al' takav je feeling, a osjećaje ne treba skrivati.

 I sad kad gledam rokenrol kod nas i vani izgleda i zvuči mi kao obični populizam, isprazni spektakl, koji se brčka u baricama opscenosti i predvidljivosti poručujući zapravo - ništa. Danas govore da je sve jednako vrijedno, ne shvaćajući da istodobno time čine sve bezvrijednim. Zato su mnogi  postali prvo apatični pa sebični pa bešćutni i na koncu agresivni. Svijet vode ljudi koji iz nekog razloga misle da je novac najveća vrijednost u životu. Da bi hranili tu nerazumnost koriste i pop kulturu kako bi od nas napraviti mediokritete, naštancane, sve s jednakim željama i potrebama. Oduzimaju nam ideale. Šapuću….svatko ima svoju istinu, svoju ljubav, svoju slobodu, svoju ljepotu….sve je vaše i samo vaše i svi ste u pravu. Sve posjedujete. Što god želite, to i zaslužujete i priuštite si i sve je to jednako ispravno. Jednim potezom ruke žele izbrisati cijelu povijest razmišljanja, sve što nas je korak po korak dovelo do ovdje Na taj su način zapravo sve stvari postale bezvrijedne i ljudi su postali duboko nemotivirani za iskorake jer su okrenuti sebi. Među svojim zidovima je tjeskobno. Trebaju nam drugi, koji će razbijati te zidove i pokazati horizonte. Jer što je čovjek bez horizonta? Ako bi netko trebao bit osjetljiv na ukidanje horizonata, to bi trebao biti baš rokenrol. Jer jednom već bijaše tako.

Možda je došlo vrijeme da se čovjeka obriše od krvi i ostalih izlučevina, zakopča koji gumb, zagrli i okrene mu se glava prema horizontu. Možda je vrijeme da se povuče crta. Za početak;)

T.

Draw the line never a square- Free download+Insights

Kao što smo najavili od danas možete besplatno skinuti naš EP Draw the line never a square na koji smo jako ponosni. EP sadrži pjesme koje,zbog svojih specifičnosti, nisu našle mjesto na albumu. Ponosni smo

zato što smo ih odnjegovali do kraja (čitaj: miksali i masterirali) i

našli im lijepi i topli dom. Uz single You decide koji će biti i na

albumu, EP u digitalnom obliku sadrži još tri pjesme: Sirens, I talk

when you speak i Run. Evo kratkog vodiča kroz pjesme iz pera gitarista i stihoklepca:

You decide - o njoj smo već mnogo rekli, a evo još par crtica koje

nismo. Pedala Tonebender fuzz (hvala Biljanu iz EB&HH) je muzički

totalno usmjerila tijek i estetiku ove pjesme jer je korištena i na

gitari i na bassu, a zvuči totalno kul. Mislimo da je zbog toga

 zvukovno možda najosebujnija (ili samo drugačija) na albumu koji će

doći. Lirika pjesme govori o intenzivnom razdoblju zbližavanja dvoje

ljudi od kojih je svaki od njih onom drugom prepustio odluku o

budućnosti vlastitog života. Priča završava brakom; središnji dio

 je svadba, dernek i veselje, a refreni su zavjeti.

Sirens - duga poput EP-a. Onog grčkog. Čak su u glavnoj ulozi i morske

sirene, koje kao u Odiseji simboliziraju hipnozu površnosti i

hedonizma i koje odvraćaju prave junake od stinskog životnog

putovanja. Cijela pjesma zapravo govori o burnom raskidu s

bezvrijednim stvarima u životu koje odvraćaju pogled od onih pravih.

Muzički je postignut cilj jer smo htjeli da stvar groova, da cijelo

vrijeme teče i da se samo pejzaži mijenjaju. Plovidba. Postoji doduše

dio u pjesmi gdje se junak susreće sa sirenama i gdje sve stane i onda

 kreće borba nakon koje opet stiže oslobođenje (refren). A da borba sa

sirenama nije gotova dočarali smo zadnjim vantonalitetnim akordom:)

I talk when you speak - ova pjesma je najstarija na izdanju. Nastala

je u vrijeme snimanja prvog albuma Erupt! i zapravo ju nikako nismo

uspjevali složiti kako smo je zamislili i kako smo je svirali uživo.

Onda nam je "puknuo film" i zbog jednog nezgrapno odrezanog riffa na

basu odlučili smo preokrenuti priču i napraviti stvar sa elektronikom.

I odlično smo se zabavili pa sad guštamo u toj pjesmi. Potpuno novo

iskustvo za bend. Refreni su doduše ostali kakvi su i bili (snimljeni

uglavnom live) i postignut je jedan fora kontrast. Dobili smo ono čemu

dugo stremimo - "Fuzz on a dancefloor!". Ovo je pjesma o prvom lomu

srca, o grubostima koje se čine zbog neiskustva i neznanja. O boli

koja nema utočište u zamjeranju i predbacivanju jer  je posve nevino

nanesena. Bol bez krivca.

 Run - duga, teška pjesma.

Ovdje nas je oduševio sound, konkretno fuzz po našem

 guštu. Uspio je u potpunosti. Ova stvar ima sve prednosti i

nedostatke stoner estetike. Duga je, pomalo jednolična po vibri i radi

na onu: il' je zajašiš poput surfera i fura te il' te smori poput

sjednice Sabora i okrećeš program. Poruka pjesme je da slušaš

unutarnji glas koji ti kaže da otkantaš konvencije i tuđa očekivanja i

potrčiš za svojim životom dok ti još nije predaleko pobjegao. Tvoj

život, prevrijedan da bi ga živjeli svi osim tebe.

Javite komentare:)

Evo slike ,evo tona!

ENGLISH VERSION

Nakon govorancije o singlu došlo je vrijeme da ga se čuje. You decide premijerno je pušten u javnost na muzika.hr i sad će se poput uholože pokušat uvuć u što više ušiju:) Pa nek mu je sretno, dali smo mu maksimum.

Ruiz - You Decide by muzikaHR
FREE DOWNLOAD!!!

Slijedeći tjedan objavljujemo cijeli EP Draw the line never a square na kojem će se naći još tri pjesme. Možete  ga besplatno downloadati!!! Naslovnicu su radili naši dobri drugari Manasteriotti∞Maric.
Nadamo da vas se sviđa prvi griz:)

Hit single? You decide!

Inače se bend našeg formata ne bi trebao uopće zabrinjavati odabirom singla, jer već je Marko usporedio taj naum s prdežom u svemir. Ali kako mi volimo i svemir i ovo drugo rekli smo zašto ne. Zahvaljujući ekipi s Geenger records koji su nas poučili kako i zašto se to radi, morali smo od 12 izabrat jednu.
I odabrali smo ih šest. To je tako kad si „iskusan“ u biranju singlova. Očito nam je trebala pomoć jer smo skužili da baš nismo u stanju procijeniti što će slušatelje lupit na prvu. Da li tražiti onu koja je najbolje ispala u mixu i masteringu, da li onu koja najbolje predstavlja naš stil, da li onu koja ima najviše refrenskih ponavljanja do one klasične krize: „pa bilo koja stvar može bit singl“ ili „nijedna ne može biti singl“. E, onda smo pitali ljude uokolo za dojmove kako bi suzili priču. Sužavanjem dobili tri pa suradnjom s iskusnim ušesima ekipe s Geengera došli do broja jedan. Prvi singl Ruiza je pjesma ….tatatatata…You decide!!!
Prvo što upada u oči je brutalna ironija naslova pjesme i uopće njenog puta do singl statusa. A opet ova kolebljiva pjesma je sve samo ne neodlučna. Jasna k'o dan od početka do kraja. Imali smo viziju kako je snimiti i napravili smo upravo to, samo što nikad nismo mislili da bi to mogao biti singl.
Ovaj tjedan kreće na plovidbu radio valovima i to onim najšminkerskijima-FM valovima. Mi mornari, Geengerovci kapetani, a radio urednici Posejdoni:D
Zbog tih eksluzivitetnih razloga, You decide bit će dostupna na blogu za free download krajem tjedna. Notificirat ćemo:)

Tomi

Došli nam masteri i kako smo to proslavili u Jadranovu!!!

Muzički dio priče ozbiljno je priveden kraju. Masteri za album su stigli, još dvije stvari čeznu za završnom obradom al tu suJ Pjesme je majstorski „nakurio“ Gregor Zemljič, Slovenac koji je radio dosta mainstream produkcije u regiji i šire. Masteri grme i sijevaju!!!

Ne bi inače pisali o koncertima, ali ovo je bilo nešto posebno.U subotu smo išli u Jadranovo svirati u tamošnji Rock klub. Upozoreni na iznimno slabu posjećenost stižemo u prekrasno,  primorsko mjestašce gdje se tik do crkve smjestio i klub. Nigdje čovjeka, ptičice pjevaju, sunce zalazi. Lijepo. Odmah po ulasku u klub kužimo da je entuzijazam ljudi koji su ga pokrenuli jako visok. Napravimo tonsku, pojedemo sendvič, popijemo pivo, i polako se počne okupljat ekipa. Imali smo prošlo ljeto dosta zapažen nastup na crikveničkom festivalu „Na livadi“ i računali smo na desetak ljudi iz te priče, ali….

Počelo je obećavat'. U 23 sata  kreću crikvenički rock veterani Panika koji praše svoj punokrvni autorski rokenrol. Super je vidjeti ekipu iz kluba 40+ kako grizu poput dvadesetogodišnjaka. U ponoć, penjemo se k'o ljudi, al se ubrzo pretvaramo u gremline. Klub je ozbiljno pun, stotinjak i više ljudi, srušen je rekord kluba u posjećenosti. Sviramo više od sat vremena(što je u našim mjerilima ravno maratonu), bisevi, vadimo iz rukava davno zaboravljene pjesme poput Lying on the porch, druge ponavljamo. Pjesme s Erupta  ekipa u prvim redovima pjeva. Izvan sebe smo. Iscijeđeni kao kila limuna odlazimo do štanda s merchom i vidimo da su CD-i rasprodani. U Jadranovu smo ostavili 16 CD-a i pet litara znoja, ali sa sobom uzeli entuzijazam za slijedećih pet godina. Vraćamo se u Zagreb u pola pet ujutro, slomljeni iskrcavamo opremu al' nema veze, nema ama baš nikakve veze. To nam je trebaloJ Hvala Jadranovo!

Tomi

RuizRadioRevolution-iza kulisa

Jednom prilikom nam je jedan tv snimatelj rekao „vi ste mazohisti“. 

Razgovor je naravno bio vezan uz jadne prilike na našoj rock sceni i zaključak je bio upravo taj. Kako inače  objasniti činjenicu da smo više od godinu dana trošili (i još trošimo) gomilu vremena i energije na proizvodnju  našeg drugog dugosvirajućeg albuma? Trošimo novce na instrumente, narušavamo odnose sa djevojkama i ženama koje jako volimo, svađamo se..... A kad to naše djelce napokon izađe bit će kao da smo prdnuli u svemir...ništa se zapravo neće dogoditi.

Kad se stvari ovako realistično postave, stvarno je teško objasniti taj „nonsens“ osim nekakvom psihološkom patologijom . Sam rad u studiju zapravo nije uopće zabavan. Izmoždi te kao malo koja stvar i rezultat te najčešće samo polovično zadovoljava. Frustracija i nemoć koju često osjećaš su idealna podloga za teške svađe i svakojake prepirke, durenja, brijanja, probleme sa egom.  Barem u našem slučaju to nema skoro nikakve veze sa nekom romantičnom vizijom stvaranja i magije koja se (navodno) u studiju dešava.  Zvuči loše, a?

E pa nije!! Iskreno malo koja stvar se može usporediti sa trenutkom kad poslušaš pjesmu koju si pažljivo uzgajao od kad je kao grančica donesena u prostoriju za probe, i koja sada zvuči k'o PJESMURINA od 150 kila žive vage. Umorno se osmjehneš, ispiješ još koji gutljaj pive i kulerski kažeš „nije loše“. A sretan si k'o beba. U tih par minuta oduševljenog preslušavanja nakrcaš se energijom za slijedeća dva albuma i uopće ti ne pada napamet pitati sam sebe glupa pitanja tipa „čemu sve to?“. Kraj uvoda.

Ruiz upravo slaže zadnje djelove ogromnog puzzle-a koji će se zvati Ruiz Radio Revolution i koji po mojoj slobodnoj procjeni ima oko 800.000 dijelova. 'Ko je slagao puzzle od 800.000 dijelova zna kako ćemo sretni biti kad bude gotov. Prošlo je sedamnaest mjeseci od kad smo nadobudno ukrcali bubnjeve u auto i parkirali se pred prostorijom Svadbasa sa uvjerenjem da ćemo u roku od mjesec dva zbuksat album. Šta nas je moglo spriječiti u tome? Sve smo imali: iskustvo prvog albuma, puno probi, uvježbane aranžmane, sređene zvukove, volju od armiranog betona....ali!! Već kod bubnja smo malo zapeli. Iako smo ga za dvadesetak dana stvarno dobro usnimili. „Trebat će malo editirati, ali je ok“ rekosmo. Snimanje basa je išlo relativno glatko jer je to miran i drag instrument,  uz jednu kratku epizodu promjene prostora za snimanje. Hvala Applesima(of trees op.a cup.a) na pomoći u tim trenucima. I napokon gitara. Taj toliko bitan instrument, a toliko neuhvatljivog i neukrotivog zvuka. Snimanje gitare je gotovo metafizička kategorija. Tu se gubi svaka objektivnost. I kao da to nije dovoljno, krenula je oprema crkavat na nevjerovatno pravilan način. Od gitare, pedalica, preko lampi do zvučnika u pojačalu. Mislim da jedino kablovi nisu zajebavali. To nam je oduzelo jako puno vremena. O živcima ne želim uopće govoriti. Naša jedina nada i novi heroj i junak postao je Željko Peras Žac, majstor i učitelj koji je svim tim silnim kvarovima stavio soli na rep pa su odustali. I snimismo  gitare. Vokal k'o vokal,  promjenjivih raspoloženja kakav je namučio nas je, ali na to smo i računali pa smo bili spremni i nismo se dali obeshrabriti. U međuvremenu ljeto, koncerti, obveze, diplome, i još štošta nas je ometalo u našem naumu da u mjesec dva snimimo album. A šta je sedamnaest ili osamnaest mjeseci prema vječnosti?

U svakom slučaju, približava se kraj i te epopeje. Prvi masteri se rađaju, kozmos se mijenja. Izdavača smo našli. Dizajnerski tim marljivo radi na vizualnim rješenjima. Slaže se strategija(da se izbjegne tragedija). Bit će dobro! Naš drugi albumJ

Očekujte uskoro i griz materijala. A onda žvačite dugo i s užitkom. Kuhalo se s ljubavlju:)

Marko

Ruiz na Geenger records!!

Otvaraj šampanjac, skuhaj juhu, napravi sklek, proslavi kako znaš i umiješ jerbo smo našli krov nad glavom našim novim pjesmama. Mala, ali složna ekipa s Geenger recordsa odlučila je gurnuti vjetar u leđa našim nadolazećim izdanjima, EP-ju Draw the line never a square i albumu RuizRadioRevolution.

Riječ je o labelu koji dolazi iz  poznate Moonlee obitelji, a vode ga ljudi koji su godinama prepoznatljiv dio underground scene u Hrvatskoj.

Nakon Sonic Doom recordsa, na kojem smo bili s prvim albumom ovaj potez smatramo malenim, ali ipak važnim iskorakom. Novi ljudi(dobro, i neki stari:) ), novo okruženje, novi pristupi, višegodišnje iskustvo…sve to daje jedan poseban i potreban adrenalin našoj maloj družini.
Općenito, takav se tip labela  totalno uklapa u našu koncepciju jer se stvari baziraju na entuzijazmu i normalnim ljudskim odnosima. Mi isto tako znamo da je Geenger dobio priliku raditi s bendom koji daje svoj maksimum, a vjerujemo kako će se to negdje/nekako/nekad i vrlo jasno pokazati. Zato pomno pratite, da vas slučajno ne mimoiđe:)

Sretno nam bilo!

„Draw the line never a square“

Ovo je borbeni poklič kojim najavljujemo novi materijal  te je naziv našeg najavnog EP-ja koji će vrlo, vrlo brzo biti dostupan. Poklič je, kako i priliči pokličima, buknuo u trenu i znali smo da je to to.

Poslali smo u Ameriku za svaki slučaj da nam kažu kuže li ideju, poruku. I pokazali su palac goreJ

Povuci crtu, izravnaj kičmu, zauzmi stav, otkrij, razvijaj i živi svoju osobnost, ali pritom se čuvaj zatvaranja u „kvadrat“ egoizma ili fanatizma.

 To je nit vodilja cijelog materijala čija će kruna biti album po kojem se ovaj blog zove. Ali o njemu više ubrzoJ

Evo video teasera koji najavljuje stvar. Snimio ga je naš stari znanac Darac(Steffi production) i autor našeg spota  „She had opened her soul“.

Proveli smo premnoge sate u studiju i htjeli smo upravo tamo snimiti najavu. UživajteJ

Ruiz teaser- Draw the line never a square from Ruiz Rock on Vimeo.

Buenvenidos amigos!! Dobrodošli na Ruiz blog!!

Pokrećemo ga jer mislimo da bi bilo fora na jednom mjestu nuditi dublje „insight“ sadržaje za one koji žele znati više o bendu jer ono što pokrivaju televizija, radio i novine procjenjujemo da nije dovoljno hehehehe . Pisat ćemo ga sva trojica.

Tu ćete moći pročitati naša razmišljanja o stvarima koje se događaju na sceni, pratiti naše pokušaje da promoviramo svoju muziku, čitati intervjue koje ćemo tematski raditi jedni s drugima, dobiti informacije iz prve ruke o pjesmama-kako su nastale, kako su se snimale, koje značenje imaju, pročitati nikad ispričanu povijest benda, osvrte na koncerte i turneje itd. Također objavljivat ćemo neke bendovske ekskluzivne audio i video materijale koji će vam nadamo se, bit zanimljivi. Cilj je skupiti ekipu da se družimo i da se bolje upoznamoJ