Ruiz je ljeto završio ranije nego to Sunčev sustav predviđa. U prethodnom postu najavljene su mnoge stvari, a neke su se i dogodile pa krenimo redom. Nabrijani na dobru svirku stižemo u južnu Hrvatsku na Baćinska jezera. Sve je kako treba, ljudi, hrana, cuga, oprema, priroda, ali meteorologija nije bila na strani festivala. Organizatori su strpljivo čekali da kiša počne što su i dočekali oko 22 i 30. Doduše do onda su dva benda komotno mogla odsvirati po satnici(uključujući nas), ali neke su stvari enigmatične i nepovratne same po sebi pa neću analizirati . Dakle ćorak svirka! Nakon toga Knin. Prateći skrivene znakove po žbunju dolazimo na makadam bez kraja, u mrklom mraku i apsolutnoj tišini pitamo se da li je to pravi put. Kadli iz mraka izranja velika osvijetljena stijena, mračni parking i totalno kul festivalski prostor. Sviramo, ljudi reagiraju dobro, publike ima i još za klopu dobijemo jetrica na saft. Šta ćeš više?
Slijedeći na redu je Terraneo-medijski nabrijan festival od kojeg se očekuju velike stvari. I mi baš prvi, po zvizdanu, odrađujemo tonsku i vrijeme je da se svira. Nigdje nikog, praznina ,ali od nekud se pomalo skupilo stotinjak duša loveći hladovinu uz zidove. Tehnički uvjeti super i bilo nam je zapravo baš kul. Bend nakon nas, hvaljeni Repetitori već je imao bitno veću publiku jer su naime ljude počeli tek tada puštat na festival. Onda nam je nekako žao bilo da se i nama nije tako potrefilo jer smo bend slične sklonosti bučenju, a publika je u toj fazi još strpljiva i dobronamjerna(fenomen kao i kod jela-sve ti je super kad počneš jest jer si gladan, a pri trećem tanjuru počinješ palamudit) hehehe. Cijeli festival je genijalno organiziran i dobili smo najbolji tretman u Hrvatskoj otkad sviramo. Terraneo obavezno posjetiti!!! Uglavnom prva nas je pozicija u rasporedu dovela do neviđene medijske pozornosti jer su sve reportaže po dnevnicima i emisijama započinjale „Nakon nastupa zagrebačke grupe Ruiz zakotrljao se prvi Terraneo…….“ Zabavno!
A onda je trebala započeti ta seoska idila prema kojoj bi Brokeback mountain bio kamilica. Gemišti i cjelodnevno sviranje, stvaranje i snimanje. Naravno da je bilo predobro da bi se ostvarilo. Kad želiš učiniti nešto nesvakidašnje razlozi koji to unište uvijek su tako glupo svakodnevni. Jedan šamar realnosti koji ti da do znanja da su obične stvari važne, a one druge luksuz za koji nema vremena.
No, kamen se kotrlja dalje jer znali smo da su još Poljska i Njemačka pred nama.
Krećemo! Nakon cjelodnevnog druckanja u autu, komentirajući posljednje dvije loše, odnosno nedobronamjerne recenzije albuma(nisu toliko loše, koliko bi mi htjeli da su bolje) stižemo do Raciborza. Idiličnog gradića u južnoj Poljskoj, izgledom poput Samobora, ali ljudstvom brojnijeg. Sjajan domaćin Michal u 5 minuta čini raspoloženje kao da smo stvarno otišli u posjet frendovima u Samobor. Dolazimo u klub-birc i imamo šta vidjeti. Fini broj ljudi čeka koncert, ne možemo vjerovati. Eto kad se promocija dobro odradi. Upad je bio besplatan, ali bilo je sedam navečer(popodne) i bilo je ljudi. S guštom smo svirali, zabavili sebe i publiku. I onda je krenulo guštanje u okusima Raciborzske pive. Počelo u klubu, nastavilo se u stanu uz razgovore o whiskey-u(i Whisky-u) i preslušavanje vinila antologijskih poljskih underground bendova iz osamdesetih naovamo. Odličan provod u Poljskoj koji nismo ni najmanje očekivali!!!
Drugi dan krećemo za Krogis, istočna Njemačka, seoski kraj otprilike omeđen Dresdenom , Chemnitzom i Leipzigom i praktički stižemo na tonsku probu. Skroman, ali super organiziran festival prvo je izdanje. U kompleksu zgrada tri su bila stage-a, a mi smo svirali na glavnom vanjskom. Svirke se nisu preklapale tako da su svi imali publike. Kad se zbroje organizatori, volonteri i posjetitelji bilo je 300-400 ljudi sve skupa. Bendovi su bili na razini, svih žanrova, a posebno nas je razvalio talijanski bend Aim koji nažalost na snimkama zvuče potpuno drugačije. Uživo su u onih 3 posto bendova koji ti bace smiješak na lice.
U autu na putu natrag slušajući genijalan poljski bend Luxtorpeda i kovali planove za dalje, došli u Zagreb i svatko na svoju stranu, u svoje brige i obaveze. Koliko smo dobri kovači pokazat će vrijeme, no oštrica benda zasad je još uvijek oštra
