KSET promocija!

Održali smo The koncert!! Promovirali pjesme i ideju. Imali smo kul radio na stageu koji je šumio kako treba, odličnu predgrupu, fenomenalne goste, pravi pravcati merch štand, tonca koji je napravio fenomenalan zvuk, čovjeka koji je s rasvjetom napravio efekt totalno profi događanja, a i dobro smo svirali. Sve smo stigli napraviti kako smo htjeli. Ali naravno sami to ne bi imali šanse….. zato ogromno hvala ide: Bojanu koji je organizirao večer, geengerovcima koji su marljivo radili s nama da izdanje bude na vrijeme, koji su promovirali po medijima događaj i koji su prodavali merch. Oni su Six, Badanjak, Petar i Karacha(hvala i Zlatku na merchiranju). Hvala toncu Šamecu koji je volontirao al' briljirao, pravi je gušt imat takvog tonca. Hvala ide i Filipu koji je rasturio s rasvjetom i napravio svemirski brod od stagea. Našim gostima Juri s kojim je konačno Ruiz zazvučao rasplesano koliko smo to oduvijek htjeli i Nenadu s kojim smo razvalili stoner po svim pravilima struke:) O Brain Productionu imam samo tri riječi:Odlično!Odlično!Odlično!

Najveće hvala ide ipak svima onima koji su trošili na merch štandu i koji su time pomogli dvije lijepe stvari: pokrivanje dijelom velikog minusa koji je nastao u bendovskom budžetu zbog novih izdanja i time i podržavanje našeg rada, i što su kupovinom Cd-a pomogli žene koje su u zaista teškim situacijama, ali pune optimizma.
 Neka nam gradska događanja  doduše nisu išla na ruku, možda smo se nadali kojem čovjeku više, ali održali smo valjda najduži koncert u životu. Sat i pol!!! Čak smo odsvirali i Lying on the porch, draguljčić s prvog EP-a kojeg smo spremili negdje duboko u kutiju s nakitom po kojoj rijetko čeprkamo. Bilo je super:)

 Kome nije dosta, ili tko je propustio nek' navrati u Tvornicu u nedjelju! Navodno imaju neki novi prostor, kul uređen. Zvuči fora!
Za ljude s Kvarnera ima dobrih vijesti također. Danas sviramo na Barufama, doduše u vrijeme kad i Exploited, ali i to je žganac koji moramo pojest:) a bit će uskoro i još jedan zgodan nastup, al o tome slijedeći tjedan:)
Slušajte  http://www.ruizradiorevolution.com/ i jedan mali klipić iz KSET-a(hvala Antonino!)

Preslušajte album na RuizRadioRevolution.com

Tjedan dana je do zagrebačke promocije albuma 24.5. u KSET-u i Ruiz Radio je spreman za akciju. Cijeli novi album možete preslušati putem, specijalnog radija koji se nalazi na www.ruizradiorevolution.com Muzika, fotke, tekstovi pjesama, nadolazeći koncerti, ideja albuma…..sve je tamo. Klikajte, slušajte, komentirajte, pripremite se za nadolazeće koncerte.
Tjedan dana pjesme će biti dostupne za preslušavanje, a nakon 24.5. moći će se i kupiti po cijeni koju vi odredite. Dio ukupnog prihoda dat ćemo udruzi Betlehem koja ovisi isključivo o donacijama,o tome više na stranici RuizRadioRevolution

T.

Kako smo doživjeli Markov odlazak u Rovinj

Tri kuta jednog trokuta:)

Pozdrav iz Rovinja

Sunčano sa pokojim oblačićem, vlaga 47%, 1011 hektopaskala.

Stvar je u tome da smo se malo rasuli. To jest, ja (Marko) sam se morao vratiti u Rovinj. Neću lagat pa ću odmah priznati da sam otišao jer sam materijalistički gad pohlepan za novcem koji je zaslinio nad učiteljskom plaćom od skoro 4.000,00 kn. Slovima ČETIRI TISUĆE KUNA!!!! Ko ne bi? Priznajem, slab sam na luksuz i ne mogu se odviknuti od 2 obroka dnevno, krov nad glavom, topla voda + grijanje načina života. Slab sam i lijen tako da sam u startu odustao od sungazinga, grljenja stabala i lova po Sljemenu i krenuo linijom manjeg otpora – zaraditi novce „ozbiljnim“ poslom. Ozbiljnim zato jer ću najvjerovatnije za par godina imati ozbiljnih problema sa živcima i čirom na želucu. 

Nažalost, na stranu ironija, čini se da je ipak ideja da se može živjeti samo od muzike malko optimistična za ove naše prilike pa sam se odlučio na malo taktičko povlačenje i prestrojavanje vlastitih redova. Sa Ruizom ostaje sve po starom. Mali test za postojanost benda.

Marko

I bend ima pleksus

I dobili smo udarac, i da, ostali bez daha. Sve se dogodilo u trenu i našli smo se u potpuno novim uvjetima. Ležerno dogovaranje probi, real time uskakanje oko milijun stvari koje se događaju s bendom, pogotovo pred izlazak albuma……promijenilo se. Problem ili izazov? Jbg, veće je od nas pa je izazov, da nije veće, bio bi problem koji bi riješili ili ne riješili.

Kad dobiješ udarac u pleksus na sekundu te obuzme onaj jezivi strah da je to kraj, da je s disanjem gotovo, ali već u drugoj sekundi prodišeš. Tko zna, možda se slično događa i s novorođenčadi kad izrone iz plodne vode. Isti život, ali novi početak. I dok postoji nelagoda razmišljajući o satničarima u Markovim školama znamo da i nastavnici imaju vikende i što je najvažnije duuuge praznike. Ako se pokažemo okretnima, u proljeće možemo napraviti turneju, ljeti svirati maksimalno i raditi na novom materijalu, na jesen ganjati vikende. Zime će bit gadne. Možda ćemo se konačno naučiti tehnici pa internetom slati ideje, snimati, kombinirati. Možda ćemo imati maratonske vikend probe na selu kod Janka i uozbiljiti pristup maksimalno. Možda ćemo čak postati i bolji bend.  Treba naučit funkcionirat s tim „možda“ i raditi na tome da postane „jesmo“.

Ali kako kaže Marko, usporio je, dao žmigavac i prestrojio se u mirniju traku sabrat misli. Dok god ima fore za prestrojavanje je dobro. Žmigavac sim ili tamJ

T.

Zajebane stvari te uvijek pogode u nezgodno vrijeme...

Napokon smo našli izdavača kojem je uistinu stalo, album je pri kraju, EP je vani. Ovo je kruna našeg rada od preko 2 godine. Ma šta dvije?! Od točno 6 godina postojanja benda! Materijal koji smo u potpunosti sami realizirali. Sve izgleda dobro, samo još trebamo stisnuti da odradimo hrpetinu tehničkih stvari koje su zamorne i dosadne. Dogovoriti detalje oko izlaska albuma, poslati u Sloveniju ispravke masteringa, provjeriti CD prije tiska, koordinirati dizajnericu i izdavača, dogovoriti termin za koncertnu promociju, predgrupu,... I onda šok! Marko, naš basist, producent, suborac i drug odlazi u Rovinj! Odlazi 250 km od Zagreba i uzima stalno radno mjesto profesora povijesti.

Prvih par dana nismo htjeli prihvatiti tu činjenicu. Opirali smo se u glavama i predlagali mu razne, čak i sulude varijante. Sviraj gaže, konobari, snimaj bendove još jeftinije, probaj sa striptizom,... Razbor je prevladao, a mi smo prihvatili da ćemo se morati snaći u drugačijim i iz ove perspektive kompliciranijim okolnostima.

Odlučili smo da nećemo odustati i da bend ide dalje. Kako? Još ne znamo, ali odlučni smo da nađemo način. Kao i svaki put do sada, zajebane situacije bit će nam izazov. Iskreno, biti u aktivnom bendu (i imati ozbiljan pristup tome) se sastoji od mnoštva zajebanih situacija...

Janko

Draw the line never a square-Potpuno razotkrivanje!

ENGLISH!!!
Kao što smo i obećali, podižemo i posljednji veo s EP-ja.

Draw the line never a square nije samo audio zapis bez naročitih pretenzija. On ima svoju poruku i cilj. Već smo pisali o muzici i tekstovima, sad je red da se gukne koja i o ideji. Jer cijeli je materijal - i EP i nadolazeći album prožet njome. EP Draw the line never a square je poziv da se povuče crta, postave kriteriji, da se kaže ne relativizmu koji degradira osobnost i dostojanstvo, ali da se pritom od silne želje čovjek ne zatvori u kvadrat, odnosno fanatizam. Album koji slijedi nakon EP-a poziv je na akciju i zato smo ga nazvali RuizRadioRevolution. Pa, evo kako stvari stoje s EP-om. Bavimo se rokenrolom pa ćemo iz te perspektive govoriti.

Bilo nekad, prije rokenrola, da su ljudi bili zakopčani do grla. Nekad su i mislili da znaju što znači „dobar život“ i upirali prstom na one koji su bili drugačiji.

Onda je rokenrol, u svom osloboditeljskom pohodu, sve to doveo u pitanje i počeo raskopčavati gumb po gumb. Postao je ogroman, vodeći dio pop kulture, skinuo je čovjeka u potpunosti, i osim gole kože pokazao krv i sve ostale izlučevine. I umjesto da je započeo graditi neki novi svijet, rasplinuo se u relativizmu i besmislenom hedonizmu. Razbuktao je u ljudima ono najprizemnije i nije ponudio ništa što bi usmjerilo taj životni eros. Oštra ocjena, al' takav je feeling, a osjećaje ne treba skrivati.

 I sad kad gledam rokenrol kod nas i vani izgleda i zvuči mi kao obični populizam, isprazni spektakl, koji se brčka u baricama opscenosti i predvidljivosti poručujući zapravo - ništa. Danas govore da je sve jednako vrijedno, ne shvaćajući da istodobno time čine sve bezvrijednim. Zato su mnogi  postali prvo apatični pa sebični pa bešćutni i na koncu agresivni. Svijet vode ljudi koji iz nekog razloga misle da je novac najveća vrijednost u životu. Da bi hranili tu nerazumnost koriste i pop kulturu kako bi od nas napraviti mediokritete, naštancane, sve s jednakim željama i potrebama. Oduzimaju nam ideale. Šapuću….svatko ima svoju istinu, svoju ljubav, svoju slobodu, svoju ljepotu….sve je vaše i samo vaše i svi ste u pravu. Sve posjedujete. Što god želite, to i zaslužujete i priuštite si i sve je to jednako ispravno. Jednim potezom ruke žele izbrisati cijelu povijest razmišljanja, sve što nas je korak po korak dovelo do ovdje Na taj su način zapravo sve stvari postale bezvrijedne i ljudi su postali duboko nemotivirani za iskorake jer su okrenuti sebi. Među svojim zidovima je tjeskobno. Trebaju nam drugi, koji će razbijati te zidove i pokazati horizonte. Jer što je čovjek bez horizonta? Ako bi netko trebao bit osjetljiv na ukidanje horizonata, to bi trebao biti baš rokenrol. Jer jednom već bijaše tako.

Možda je došlo vrijeme da se čovjeka obriše od krvi i ostalih izlučevina, zakopča koji gumb, zagrli i okrene mu se glava prema horizontu. Možda je vrijeme da se povuče crta. Za početak;)

T.