Došli nam masteri i kako smo to proslavili u Jadranovu!!!

Muzički dio priče ozbiljno je priveden kraju. Masteri za album su stigli, još dvije stvari čeznu za završnom obradom al tu suJ Pjesme je majstorski „nakurio“ Gregor Zemljič, Slovenac koji je radio dosta mainstream produkcije u regiji i šire. Masteri grme i sijevaju!!!

Ne bi inače pisali o koncertima, ali ovo je bilo nešto posebno.U subotu smo išli u Jadranovo svirati u tamošnji Rock klub. Upozoreni na iznimno slabu posjećenost stižemo u prekrasno,  primorsko mjestašce gdje se tik do crkve smjestio i klub. Nigdje čovjeka, ptičice pjevaju, sunce zalazi. Lijepo. Odmah po ulasku u klub kužimo da je entuzijazam ljudi koji su ga pokrenuli jako visok. Napravimo tonsku, pojedemo sendvič, popijemo pivo, i polako se počne okupljat ekipa. Imali smo prošlo ljeto dosta zapažen nastup na crikveničkom festivalu „Na livadi“ i računali smo na desetak ljudi iz te priče, ali….

Počelo je obećavat'. U 23 sata  kreću crikvenički rock veterani Panika koji praše svoj punokrvni autorski rokenrol. Super je vidjeti ekipu iz kluba 40+ kako grizu poput dvadesetogodišnjaka. U ponoć, penjemo se k'o ljudi, al se ubrzo pretvaramo u gremline. Klub je ozbiljno pun, stotinjak i više ljudi, srušen je rekord kluba u posjećenosti. Sviramo više od sat vremena(što je u našim mjerilima ravno maratonu), bisevi, vadimo iz rukava davno zaboravljene pjesme poput Lying on the porch, druge ponavljamo. Pjesme s Erupta  ekipa u prvim redovima pjeva. Izvan sebe smo. Iscijeđeni kao kila limuna odlazimo do štanda s merchom i vidimo da su CD-i rasprodani. U Jadranovu smo ostavili 16 CD-a i pet litara znoja, ali sa sobom uzeli entuzijazam za slijedećih pet godina. Vraćamo se u Zagreb u pola pet ujutro, slomljeni iskrcavamo opremu al' nema veze, nema ama baš nikakve veze. To nam je trebaloJ Hvala Jadranovo!

Tomi